U novom obraćanju hrvatskoj javnosti izvršni predsjednik Dinama Zdravko Mamić očekivano govori o svojem sudskom sporu s hrvatskim reprezentativcem i bivšim igračem Dinama Eduardom da Silvom.

„Nije normalno da novinar koji nema pravi uvid u stvari otvara temu, a onda ne dođe na presicu“, u uvodu je kazao Mamić.

„Nisam došao u zakazano vrijeme jer sam imao nešto životno važno. Znate da je nikada ne bježim od medija.“

„Tema presice trebala je biti situacija između Eduarda da Silve i moje obitelji, ali kasnije ćemo se dotaći i ostalih pitanja.“
„U slučaju Eduardo imamo dvije stvari: jedna je da Hrvatska počiva na legalitetu prava. Imam povjerenje u sud, a ovo je pokušaj pritiska na institucije suda. To je spin Eduarda da Silve, odnosno njegova tima, a medije koristi da educira javnost kako bi se izvršio pritisak na suce koji donose odluke.“

„Nevjerojatno je da se objavio dokument, koji je vjerodostojan, a on potječe iz 2001. Eduarda i menadžera Suzana s jedne strane i mene kao građanina koji tada nije imao nikakvu funkciju u nogometu. Druga je stvar što je Eduardo imao nešto manje od 16 godina kada sam ga ja upoznao. A upoznao sam ga tako da sam čuo kako živi pod tribinom. Zamoljen sam od nekih ljudi i njegova skrbnika Suzana da preuzmem brigu o njemu. Eduardova majka povjerila je brigu svojeg sina menadžeru Eduardu. Svaki put kad smo radili ugovor ili neki aneks ugovora vodili smo razgovor u javnom bilježničkom uredu i uvijek je bio prisutan prevoditelj. Zamislite da Eduardo kaže da nije razumio kako se oženio za Andreju Šok kada je to svećenik rekao na vjenčanju. Za svaku rečenicu i članak bilo je pitanje: Jeste li razumjeli ovu stavku?“

„Prema tome, ispada da Eduardo nije razumio što potpisuje. Meni je važna ta moralna stvar. Ja sam ovdje da bi hrvatska javnost razumjela o čemu se radi. Ugovor je slobodna volja dvaju potpisnika. Neki su upravo na toj moralnoj razini inzistirali i pisali o robovlasničkom ugovor itd.“
„Zar nije skandalozno da jedan Hrvat drugom Hrvatu to radi. Ja sam njemu dao milijun eura, milijun eura koji pripadaju mojoj djeci. Što je tu smiješno? Što je smiješno da sam ga vodio kod deset liječnika da bi mu na kraju iz svoga džepa platio operaciju u Sloveniji? Što je smiješno u tome da Eduardu i njegovom skrbiniku dam 50.000 dolara? Što je smiješno da potpišemo ugovor u kojem piše da 50 posto ide Eduardu, a po 25 posto Suzanu i meni? Što je smiješno kada Eduardo izigra Suzana da ja dajem 300.000 dolara Suzanu da povuče tužbu i još 25 posto od toga dam Eduardu? Koja bi to budala dala svoje novce u korist nekog trećeg? Od svojih 25 posto još sam dao Eduardu pet posto. Na kraju je 80 posto za Eduarda, a 20 posto za mojeg sina Marija, na kojeg sam prenio prava na ugovor.“

„Gospodo, ja sam ulagatelj u talentirano dijete koje nema sve potrebne uvjete da postane vrhunski nogometaš. Ja sam tada bio bolje opremljen nego što je Dinamo danas. Svi ste čuli za Don Kinga ili neke druge koji ulažu u talente. Ja sam popušio u tko zna kolika slučajeva, pa tko pita za to? Eduardo kaže: Mislio sam da će se Mamić ponašati kao moj menadžer? Znate što to znači? To znači da Eduardo i njegova supruga traže da ja novac Dinama prebacim na njihov račun. Dinamo je dobio 13,5 milijuna eura na svoj račun, a Eduardo i obitelj Mamić nije dobila niti jednu lipu. To je jako provjerljivo kroz svu moguću dokumentaciju. To je jako važno jer se meni imputiralo. Štito sam Dinamo, a on je mislio da će sudjelovati u transferu. Pa ne mogu ja uzimati od svojeg Dinama. Ima ugovor u Šahtaru od tri milijuna eura po godini, potpisao je na tri, a u Arsenalu je imao dva milijuna po godini. Od sve toga Mamić je dobio – nula eura. Postao je multimilijunaš i još mi se smije u lice. To je živa istina. Napravili ste od mene monstruma, a od monstruma dobre ljude i genijalce, a od mene genijalca napravili ste monstruma.“

„Kupio sam mu stan, dva auta, platio sam mu vjenčanje, dao sam njegovoj mami 200.000 eura da si kupi kuću u Brazilu, i sad bi ja trebao biti žrtva smicalica i igara. Čovjeka dovedem do vrha svijeta, izvadim ga iz svlačionice gdje nije imao za kruh, a on mi se smije. Ne vraća mi novac, i ne vraća ono što sam u njega uložio. Dobio sam napadaj kad sam vidio da je Eduardo odigrao tri minute protiv Turske. Rekao sam i Biliću da je to sramota. Ja ne mogu mrziti iako mi je toliko zla nanio. Kako mu to nije smetalo deset godina? Taj protekli novac, nikad ga dosta njemu i njegovoj obitelji. Štitio sam interes Dinama, hrvatske reprezentacije, poručio sam mu da samo vrati mojih milijun eura. Sad mu dajem vremena da ne podignem kaznenu prijavu da ne bi završio u zatvoru. Neću neprijateljstva, nema što skrivati, tražim samo svoj novac nazad.“

Eduardo kaže da je potpisao ugovor zato što se bojao da neće igrati u Dinamu.
„Ja sam tada bio van kluba, i to zato ne stoji. Ja sam tada bio njegov tata. To je građanski ugovor, to je investicija. Jeste li kad čuli da se mlada osoba brine za stariju, a ova potpiše da će joj ostaviti sve kad umre? To je bio veliki rizik. Uložio sam u puno igrača a da nisu uspjeli. Izgubio sam novac, ali to je rizik posla.“

„Je li normalno da ako date nekome milijun eura da ne dobijete apsolutno ništa?“ upitao se Mamić.

Tko je bio menadžer Eduarda kad je prelazio u Arsenal?
„Moj sin Mario.“

Niste li rekli da on nije menadžer Dinamovih igrača?
„Uvjetovali su da budu dva brata Kashmirija, Pakistanca, da budu menadžeri Eduardu uz Marija Mamića. Dogovorili su da dijele po 50 posto od prve rate. Eduardo odlazi u Arsenal i otkazuje ugovor mojem sinu kada je shvatio da neće dobiti novac od odštete. Eduardo prestaje uplaćivati novac Mariju, a on Pakistancima. Braća Kashmiri preko srpskog-bosanskog podzemlja šalju ljude da pitaju što je s njihovim novcem. Kažem, ne mogu dati ljudima ono što nisam dobio. Rekao sam da ću sve prijaviti Interpolu. I ja i Eduardo zbog toga smo bili na informativnom razgovoru u policiji.“

„Rekao sam da će moj sin i dalje raditi menadžerski posao, rekao sam i da neće raditi ulazni i izlazni posao s Dinamom, a ne da neće raditi u inozemstvu svoj posao. On živi u inozemstvu, pa kako neće raditi posao u inozemstvu?“
„Meritum stvari jest: ili sam ja lud ili vi ne razumijete o čemu se radi. Razumijete li da je Eduardo otkazao punomoć mojem sinu i braći Kashmiri da bi oni od mene naplaćivali sredstva na način na koji sam objasnio.

Slali su gorile?
„Tako je. Ja sam taj koji stoji na braniku Dinama. Zar hoćete da eksplodiram u zraku? Ja ne smijem pričati o tome, a mogao sam biti likvidiran, mogao mi je netko oteti članove moje obitelji. Sve je to prouzročio taj mali šmrkavac koji je naučio samo jamat, a nema ništa u rikverc, nema nikakvih obveza. Deset godina sam čekao da se taj mali probudi i kaže: Šefe!“

„Ja od vas doživljavam neviđeni mobbing. Najtransparentniji klub je Dinamo, nema službe koje nas nije kontrolirala. Čitam onaj se ubio, ovaj se ubio, samo još da se i ja ubijem.“

„Taj Hannes Swoboda! Radi li on u Austrijskom nogometnom savezu? Vi dobro znate što bih mu ja rekao odavde ispred vas. Preklinjali su me da to ne kažem. Kad taj činovnik iz Austrije zabada nos, a nema nijedan podatak, on je izmanipuliran od strane domaćih izdajnika koji su ga zamolili da taj papak daje neko priopćenje. To je tako nepošteno da ću ja o tome izvijestiti sve europske institucije. Je li normalno da jedan činovnik iz Austrije daje priopćenje o Dinamu. Postoji sprega onih kojima nije drago sve što je hrvatsko i domaćih izdajnika, a Dinamo je simbol hrvatstva. Neka se Swoboda bavi svojim dvorištem, jer im se pred očima raspada Europa kojom su do jučer mahali. Ako se Swoboda već očitovao, ja mu se ispričavam i pozivam ga u Dinamo da vidi kako se vodi klub koji nema ni lipe duga. Da ima barem malo morala, digle bi se sve hrvatske institucije, jer je nečuveno da jedan činovnik komentira odnose u Hrvatskoj, i to tamo gdje ništa ne razumije.“

Eduardo je rekao da će se obratiti Fifi?
„Dokumenti nisu slučajno došli u javnost, ali ja nemam ništa protiv toga. To je privatno ulaganje, to nema nikakve veze s menadžerskim ugovorom. Ugovor je doživotno, ali nogometno doživotno, a ne do starosti i štapa. Ja nikada nisam imao Fifinu licencu. Bio sam ulagatelj, investitor. Zar bi se trebao stidjeti što sam uložio u mladog čovjeka i onda tražio povrat investicija?“

Je li Eduardo možda izmanipuliran?
„Sad ste me povukli za jezik. Ja mislim da mi se to ne događa. Molim Eduardov odvjetnički tim da ga ne guraju tamo gdje neće dobro proći. I dalje želim da se nađem licem u lice s Eduardom i riješimo naš odnos kao džekovi. Nisam nijednom prišao Eduardu do sada. Kajat ću se što sam uvrijedio Šipsa. Ja ne mogu lagati. Nikad nisam vidio takav primjer da se toliko napada jedan klub koji osvaja sve trofeje u domaćem natjecanju.“

„Ja tražim samo svoje pare. Zar bih se toga trebao stidjeti? Otkad sam u Dinamu nisam napravio nijedan ugovor, iako mi je nuđeno tisuću puta. Nemam ni agenciju. Ima moj sin, neću zabraniti mojem sinu da radi. Ma, j… se za zakone… Naravno da mu ja radim i kontakte. Napravim i svojim prijatelje, napravim i vama. Što bih trebao? Dušmanima raditi kontakte? Dok sam ja u Dinamu nijedan ugovor u izlazu i ulazu u klub neće napraviti niti jedan član moje obitelji.“

„Moj sin je dogovorio Eduardovu plaću s Arsenalom. To je tražio Arsenal. Moj sin je ovlašteni Fifin agent.“

Postoji li šansa da Eduardo opet dođe u Dinamo?
„Dabogda ujutro došao u Dinamo. Ja ga volim kao igrača, zadužio je Dinamo i hrvatski nogomet. On ima mjesta u svim vitrinama HNS-a. Da nije bilo Eduardo, gdje bismo bili? Rekao sam da se nađemo da ne pravimo sramotu, da se ne prevrćemo u grobu. Zaklinjem se sa svime da je sve istina što sam rekao. Tražim samo svoj novac.“

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi
DNEVNIK.hr aplikaciju