Dolazak Gabrielea Volpija u Rijeku, u veljači ove godine, pobudio je veliko zanimanje navijača Rijeke, ali i kompletne hrvatske javnosti. Odmah su Riječani počeli maštati o pojačanjima, praktički cijelo proljeće razmišljajući o ljetnom mercatu, što je u jednom trenutku Bijele zamalo 'koštalo' 1. HNL. Srećom po naš nogomet, Rijeka je ostala gdje i mora biti, među prvoligašima.
Kako su krenuli na Kvarneru u pripremi nove sezone i nove Rijeke, čini se da bi vjernost Armade i svih ostalih simpatizera konačno mogla biti nagrađena. I to, vjerujemo, vrlo uskoro, a vidjet ćemo u kojim razmjerima. Rijeka bi se trebala boriti za drugo mjesto, no bome ni u Maksimiru skoro neće moći mirno sanjati nastavi li Volpi ovim tempom.
Zasad mu se može vjerovati; najprije je 'sanirao' brojne dugove Rijeke, a potom pokazao zavidnu aktivnost na nogometnom tržištu. Tek je početak srpnja, a Rijeka je već dovela 11 novih igrača. Obranu je pojačao Dario Knežević, domaći dečko, bivši reprezentativac i čovjek s iskustvom Serie A. Definitivno pretendent za epitet 'najboljeg stopera lige', tim prije dodamo li mu Matu Neretljaka, kojeg je Rijeka uzela nakon kratkotrajne povratničke epizode u Hajduku. Prinova je još jedan lokalni igrač, Luka Marić pristigao iz Istre, a dosta se očekuje i od Diega Vanuccija. Taj 24-godišnjak igrao je u talijanskim nižim ligama, a iako nije 'prirodni' lijevi bek, po prvim impresijama djeluje kvalitetnim rješenjem, posebno kad je što bliže protivničkim vratima.
Vezni red također je doživio 'makeover' – Rijekinim klincima i izvrsnom Kreilachu pridružili su se super iskusni Jurica Vranješ, ali i dva odlična HNL igrača – Drago Gabrić i Josip Brezovec. Zaobilaznim putem, preko Pomorca, Širokog Brijega, Istre i opet Pomorca, na Kantridu se vratio i Ivor Weitzer.
Napadačka potentnost porasla je potpisom Leona Benka, povratnika na tuzemne nogometne terene nakon inozemne avanture u dalekoj Saudijskoj Arabiji. Posebno zanimljiv je Andrea Mbuyi-Mutombo, ofenzivac koji je povjerenje struke zaradio poslije kraće probe. Riječ je o 22-godišnjem Belgijcu koji ima kongoanske korijene. Visok 185cm, fizički snažan, eksplozivan i prilično brz. Prošao je omladinsku školu Anderlechta, pa kao tinejdžer otišao u Portsmouth. Vratili su ga odmah po obavljenom poslu na posudbu u Waregem, nekoć klub Nikice Jelavića, a danas Ivana Lendrića, gdje je Mutombo u polusezoni zabio tri pogotka u 14 nastupa.
Uslijedio je povratak na Otok, no bilo je teško izboriti se u jakoj konkurenciji, pa Mutombo odlučuje pronaći novu sredinu. Povezivalo ga se s klubovima iz Nizozemske i Portugala (Sporting Lisabon i Braga), navodno čak i Genovom, ali Mutombo je završio u Standard Liegeu. Nije dobio pravu priliku, tek jednom se upisao u strijelce, a onda je posuđen Sint-Truidenseu. Ni tamo Mutombo nije bio naročito golgeterski inspiriran (1 gol u cijeloj sezoni), međutim priča se kako ga je prošlog ljeta 'snimao' Manchester United, jer Ferguson ga je označio velikim potencijalom.
Mutombo je od prosinca 2011. godine bio u Cercle Bruggeu, bez pogotka i s malo nastupa. Iza njega, istina, ne stoje briljantne reference što se brojki tiče, ali talenta i 'materijala' sigurno ima. Rijeka ga je dovela besplatno, nema što izgubiti i jedino što može s Mutombom jest – profitirati.
A Bijeli su ionako već počeli profitirati – neki dan je na prijateljskom srazu s Tomskom na Kantridi bilo bar 3 tisuće ljudi, uz sjajnu atmosferu, silan optimizam, pa čak i euforiju. Rijeka je s 2:0, golovima Leona Benka, svladala dojučerašnjeg ruskog prvoligaša i razveselila navijače koji, sve je izvjesnije, duže vrijeme neće morati ispisivati poruke i pjevati pjesmice slične onoj: 'Vratite nam našu Rijeku, zbog ove nam suze teku.'
Što će tek biti ako sleti još pokoje ime!? A nekako smo sigurni da hoće. Uostalom, Rijeka na potpisu ima i slovačkog braniča Mateja Sivu (27 godina, ex Ružomberok i češke Teplice), priča se i o tajanstvenom 'iskusnom Slovaku' za bekovsku poziciju, zatim Brazilcima... Fantastičan posao moglo bi biti dovođenje Edgara Canija. On je robusni napadač iz Albanije, odnedavno i reprezentativac (zabio u debiju Gruziji), a krajem ovog mjeseca navršit će 23 godine. S 15 je stigao u Italiju, bio u Pescari i potom prešao u Palermo. Slali su ga na posudbe u Ascoli, Padovu, Piacenzu i Modenu, svugdje je igrao i zabijao dobro. Pravu eksploziju doživio je u prošloj kampanji u dresu Polonije iz Varšave. Odigrao je 28 utakmica, zabio 13 pogodaka i imao 2 asistencije. Odličan učinak za tvrdu poljsku Ekstraklasu i razlog zbog kojeg vjerujemo da bi Rijeci dao možda i dimenziju više. U svakom slučaju, Armadi i ostalim fanovima smiješi se da zbog Rijeke napokon budu češće presretni, a manje nesretni...
