Priče su ovakve i onakve, vjerojatno i zato što je za sada jasno iskazana samo namjera ulaganja, a konkretni podaci još su javnosti nepoznati. Službena ponuda uskoro će aterirati na stol splitskog gradonačelnika Baldasara pa će i brojke „procuriti“. No, tema ovog teksta nije treba li ili ne treba prodati Hajduk baš ovim konkretnim Amerikancima. Tema je: treba li uopće prodati Hajduk? Ili na drugi način: može li Hajduk uopće preživjeti ako se ne proda nekoj konkretnoj osobi ili skupini investitora? Teško da može.

Hajduk je zapravo već privatiziran i prodan preoblikovanjem u dioničko društvo, samo što je većinski vlasnik Grad Split pa se ne stječe dojam privatizacije. U smislu osjećaja klub je i dalje vlasništvo svih navijača i to je jedina stvar koja bi trebala biti nepromjenjiva zauvijek. Pravno, on je više Andabakin nego Jure iz Radunice. I s tim Jure iz Radunice prilično mirno živi.

No, dugoročno, gradovi nisu dobri vlasnici. Zakon o preoblikovanju klubova iz udruga građana u dionička društva povoljan je za klubove u smislu izvlačenja iz dugova, ali ne garantira dobro i stabilno poslovanje u budućnosti. Konkretno, Grad Split ima stotinu problema mimo Hajduka i ne može se kvalitetno brinuti za svoje vlasništvo. Za novi uzlet Hajduk treba svježi novac, inače će stalno prodavati igrače (za mali novac, posebno u usporedbi s Dinamom) kako bi od zarađenog platio struju, vodu i podijelio plaće zaposlenicima. A te love više nema u lokalnoj samoupravi. Može je dati samo onaj tko će na taj način steći pravo upravljanja i gospodarenja.

Jesu li ovi „Fiorentinijevi Amerikanci“ vjerodostojni kupci, to mora utvrditi onaj tko prodaje, jednako kao što bi utvrđivao vjerodostojnost ponude u slučaju prodaje kuće, automobila ili voćnjaka. No, Amerikanci (kažu da) imaju novac. Odbiju li ih Torcida, Naš Hajduk, Baldasar i svi ostali, oni će vjerojatno odustati. Ali, doći će drugi, treći ili peti, s istim prijedlogom. To je proces koji se ne može zaustaviti i treba imati stav.

U pričama oko američkih investitora ustrajno se traži teorija zavjere. Možda je i ima, tko će ga znati? Mnogima je trn u oku bivši, a kod navijača prilično neomiljeni, Hajdukov direktor, Fredi Fiorentini. Ako ih je on doveo, kaže mi jedan navijač, sigurno ima neka kvaka. Sumnju mogu otkloniti Amerikanci, svojom konkretnom i transparentnom ponudom. No, ako će se svakom potencijalnom kupcu tražiti mana, tako nećemo daleko. Pogotovo ako je mana to što bi htio zaraditi. Rijetki su oni koji ulažu iz ljubavi, uvijek je tu i neki interes.

I za kraj, teško je objasniti kako se isti ljudi koji bi zabranili prodaju Hajduka bilo kome, dive Dmitriju Ribolovljevu koji je u mjesec dana potrošio gotovo 140 milijuna eura na Monacova pojačanja za sljedeću sezonu. Ili šeicima koji drže PSG i Manchester City, a razmišljaju na sličan način kao i bogati Rus. I njih je jednom doveo neki lokalni Fiorentini, a onda su stigli Ibrahimović, Falcao i društvo.

Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi
DNEVNIK.hr aplikaciju