Povezuje ih isti majstorski pečat, vidi se da je u pitanju ruka istog autora. Jer prijedlozi su tako sjajni i revolucionarno jednostavni da se, čitajući ih, zapitamo kako se netko ranije nije ovog sjetio? Možda je problem u tome što Komenova rješenja prkose nekim uvriježenim poslovnim pravilima? No, to junaka naše priče odveć ne zabrinjava.

Počelo je s doista genijalnim prijedlogom da se TV prava, koja su ekskluzivno prodana jednom partneru, ponovno prodaju i drugima jer „tako bi se moglo više zaraditi“. Riječki neimar nije na tome stao: „Zašto se ne bi napravio konzorcij državnih tvrtki koje bi dale, recimo 50-100 milijuna svaka, za nogomet?“. Vidi se da je čovjek uspješan gospodarstvenik, totalno tržišno razmišljanje. Svaka druga rečenica je „netko bi nam trebao dati novac.“

Ove ideje naišle su na mali odjek i još manju podršku. U međuvremenu je Udruga prvoligaša izgubila spor s kladionicama, u kojem je tražila novac u zamjenu za pravo da se parovi HNL-a nalaze na ponudi. Naravno, ako se već ne plaća Bundesligi, Premiershipu i NBA ligi, novac nije dobio na HNL. Dakle, lovu ne daju kladionice ni državne firme, prava ne možemo prodati dvaput... i onda se u radionici profesora Komena rodio novi prijedlog.

Udruga predlaže da se uvede dodatni porez od 2% na sve uplate oklada u hrvatskim kladionicama, a na taj način prikupljena sredstva (barataju brojkom od 100 milijuna kuna) išla bi domaćem nogometu, košarci, rukometu i vaterpolu. Za manje upućene, taj porez već postoji (zove se manipulativni trošak) i iznosi pet posto, a ovim prijedlogom povećao bi se na sedam posto. Drugo, Udruga smatra da bi porez trebao plaćati svatko tko se kladi na bilo što: strani nogomet, skijaške skokove, bilijar, hokej, odbojku ili se uopće ne kladi na sport već samo uplaćuje loto.

Zašto je to neprihvatljivo? Prvo, zato što je Udruga potpuno „polupala lončiće“. Prvoligaški nogomet (a i ostali sportovi koji se kao jataci u ovoj priči spominju) igraju profesionalni klubovi. Profesionalni – znači da im je djelatnost nešto od čega se može (i mora) živjeti na komercijalnoj bazi. Napori Udruge trebali bi ići u smjeru poboljšavanja proizvoda koji nude: zanimljivija liga, bolji nogomet, kvalitetnije suđenje, podizanje razine fair-playa na terenu, povećanje imidža povjerenja u domaći nogomet, povećanje razine komfora na tribinama, ukidanje nasilja na stadionima i oko njih... Zbrojeno, trebalo bi poboljšati proizvod koji nude, zainteresirati tržište za njega, a ne smišljati nove poreze koje bi plaćao netko drugi.

Naravno da može postojati stav – klađenje nije nužno, tko se želi kladiti neka plati. To razmišljanje obično počiva na individualnom stavu prema klađenju, kao nečem negativnom i štetnom. Sve može biti štetno, ako se pretjeruje: piće, jelo, pušenje... Gledamo li stvar racionalno, na svaki uplaćeni listić unaprijed se plaća pet posto poreza koji ide u državni proračun, a preko njega onda novac završi u HOO-u. U slučaju većih novčanih dobitaka, sretni igrač plaća još jedan porez. Zašto sada treba uvesti treći? Zato što se nogometni prvoligaši ne mogu dogovoriti s Hrvatskim olimpijskim odborom oko raspodjele kolača. HOO novac usmjerava prema reprezentacijama, manjim sportovima i olimpijskom programu, pa Udruga klubova HNL-a želi poseban porez, namjenski, samo za sebe i još par „većih“ sportova.

Spor s kladionicama su izgubili i sada bi htjeli da država svojim ukazom nametne novi porez krajnjim korisnicima usluga sportskih kladionica. Tako oni ni s kim ne bi trebali pregovarati, novac bi samo stizao. Totalno je nelogično da netko tko igra loto u kladionici mora platiti porez za hrvatsku profesionalnu košarku, da bi klub X dao dobar ugovor nekom američkom playu. Totalno je nelogično da se Prva HNL ne igra cijeli prosinac, cijeli siječanj i gotovo cijelu veljaču, a ta tri mjeseca bi ubirali porez od kladitelja, bez obzira što ih nema u ponudi.

Ili, ako ćemo u drugu krajnost: zašto samo kladionice? Zašto samo dva posto dodatnog poreza? Neka bude četiri, pa će hrvatski klubovi stalno igrati u Ligi prvaka. Uz sport se kao kliše veže i pivo. Hoće li se uvesti i dodatni porez na pivovare i proizvođače grickalica?

I odakle uopće profesionalnim nogometnim klubovima ideja da bi taj novac trebao pripasti njima? Zašto se, ako se taj porez uvede, od prikupljenih sredstava ne bi isplaćivale naknade za izvrsnost zaslužnim sportašima? Ili da to ide u fond za razminiranje Hrvatske?

Dva posto dodatnog nameta nije užasno puno. Na sto uloženih kuna radi se o (samo) dvije dodatne kune. Ovdje je riječ o tome da je princip sasvim pogrešan. Udruga ne razumije što bi trebala raditi, nema ni ljude, ni ideje ni mehanizme da tržišno oplodi svoj proizvod. Oni su samo navikli trošiti tuđi novac.

Lopta je sada kod ministra Jovanovića koji bi ovaj prijedlog trebao podržati ili ne. On je već izjavljivao kako bi se financiranje moglo riješiti izdvajanjem dijela profita kladionica. No, ovakav prijedlog kladionicama ne uzima ništa, plaćaju opet korisnici njihovih usluga, a ovaj im porez smanjuje eventualni dobitak.

Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi
DNEVNIK.hr aplikaciju