Čuvena škotska kiša uhvatila me je tek posljednjeg dana boravka u Glasgowu. Počela je rominjati oko podneva i nije prestajala cijelo poslijepodne.
Osam dana nije padala, možda tek kap-dvije po dolasku iz Londona. Na vrijeme se nitko nije mogao požaliti, bilo je čak i žarkog sunca. Uglavnom je tu i tamo probijalo kroz sive oblake, ali na dan obiju utakmica hrvatske reprezentacije nebo je bilo vedro i sunce je tako sijalo da je izgledalo kao da se nalazimo u Hrvatskoj.
Vrijeme je dobro poslužilo malobrojne hrvatske navijače koji su se odvažili doći do Glasgowa kako bi dali podršku Vatrenima. Avantura je naposljetku imala sretan završetka, iako početak nije bio bajkovit.
Škoti pošteno čestitaju boljem
Nije važno kako se počne, nego kako se završi. Široki osmijeh na lice razvukla im je pobjeda Vatrenih u odlučnoj utakmici sa Škotskom. Jutro nakon utakmice bilo je lijepo biti Hrvat u najvećem škotskom gradu.
''Čestitam! Zaslužena pobjeda, očita je razlika u klasi. Mi smo se nadali, to je ipak nogomet, sve je moguće, ali Hrvatska je bila bolja'', iskreno mi je kazivao konobar u hotelu u kojem sam odsjeo i s kojim sam svako jutro popričao o nogometnim temama.
Škoti su ponosan narod, to svi znaju, ali već na prvu shvatite da su i vrlo čestiti. Neizmjerno vole svoju reprezentaciju, daju joj bezuvjetnu podršku, žestoko navijaju, ali kada utakmica završi, tu prestaje svaki antagonizam. Poraz podnose kao pravi sportaši, posebno ako izgube od momčadi koja pokaže klasu.
Škoti su svjesni da trenutačno nemaju bogzna kakvu kvalitetu i iskreno se dive igri hrvatskih nogometaša. Općenito govoreći, dosta simpatiziraju Hrvatsku. U njoj vide sebe; malu, ali drčnu naciju.
Gdje god bi hrvatski navijači u Glasgowu pošli, Škoti bi zapljeskali.
Došao sam do terese jedne kavane i vidio dva starija gospodina na suprotnoj strani kako su ustala i zapljeskala nekim mladićima u hrvatskom dresu koji su ulazili u susjedni kafić.
''Čestitke sjajnoj hrvatskoj momčadi, uživali smo u utakmici i sjajnim potezima vaših igrača'', uzviknuo je jedan.
Otkud Hrvatima takvi igrači
Brzo smo shvatili da su pasionirani ljubitelji nogometa. Malo su popričali s hrvatskim navijačima.
''Škotska već odavno nema dobru momčad, nedostaju nam kreativci poput Archieja Gemmilla, Dalglisha ili Strachana. S druge strane, Hrvatska vrvi znalcima, nije u pitanju samo Modrić. Doista imponira tehnička razina vaših igrača, čak i braniča. Znamo da ste mala zemlja kao i Škotska, nije nam jasno odakle izvlačite takve igrače. Hrvatska je stalno na velikim natjecanjima, nerijetko ste i u samom vrhu. Očito ste jako talentirani za nogomet, a i sport općenito'', kazivao je dobro upućeni sredovječni gospodin.
Kao i običeno u ovakvim situacijama, morate priznate da i sami ne znamo kako Hrvatska takvom frekvencijom izbacuje vrhunske nogometaše. Nismo gospodu htjeli daviti pričama o financijskim problemima, nedostatku uvjeta i infrastrukture. Vidi se da su obrazovani, znaju oni jako dobro tko u Europi ima, a tko nema.
Glasgow napuštamo pomalo sjetni, taman smo se navikli na grad i njegove ljude. Na hranu nešto manje, ali to je priča koja prati cijeli Zapad. Mi koji se sjećamo okusa i mirisa od prije četrdesetak godina, ovo što nam danas nude u svjetskim metropolama teško možemo provariti.
Iako ni Hrvatska nije izuzeta od sve plastičnije prehrane, opet smo se uvjerili da nema do hrvatske klime i kuhinje. Ne mislim doslovce, naravno da ima i ljepših i kulinarski boljih zemalja, ali ne previše.
Tek kada odemo na slična putovanja, shvatimo kakvu zemlju imamo, unatoč svim ekonomskim i političkim problemima. Bog nam je dao prirodu, hranu i nogometnu loptu. Nikako drukčije ne možemo objasniti kako to da imamo takvu nogometnu reprezentaciju.
Sljedeća postaja je Kopenhagen. Još jedan sjeverni grad, nadajmo se da će biti sretan za Vatrene.
