Bio je kolovoz 1976. godine kada je Lauda bio protagonist jedne od najgorih nesreća u povijesti Formule 1. Dogodilo se to na Velikoj nagradi Njemačke u Nürburgringu. Laudin se Ferrari tada radi tehničkog kvara prevrnuo na bok i sudario s bolidom Surtees-Forda, nakon čega se zapalio.

Izašao je bez riječi iz sobe i osjećao sam se glupo. Osjetio sam golemi bijes i rekao sam si da nakon toga sigurno neću odustati

- Niki Lauda

Iako je pomoć stigla nekoliko trenutaka poslije Lauda je ostao zarobljen u bolidu, zadobio je teške opekotine, udahnuo je plinove koje su mu oštetili i pluća, a kasnije pao i u komu.

'Premda su mi oči bile povezane, jednog se trenutka jasno sjećam. Ležao sam na intenzivnoj njezi, s teškim opeklinama, kada je došla medicinska sestra i pitala me želim li posljednju pomast. Pomislio sam da mi ne može škoditi, pa sam samo klimnuo glavom,' objasnio je Lauda za Die Zeit.

Posljednja pomast međutim nije bila vrijedna spomena, objašnjava dalje Lauda.

'Samo sam primijetio da me netko dotaknuo po ramenu, ali to je sve. Jedino što je svećenik tada napravio bilo je to da me prstima prekrižio iznad tijela i dao mi posljednju pomast bez ijedne riječi.'

To je austrijskog pilota jako razbjesnilo, te mu je, kaže, dalo dodatan motiv za borbu za životom.

'Očekivao sam nekakve riječi utjehe, a onda se dogodilo tako nešto. Izašao je bez riječi iz sobe i osjećao sam se glupo. Osjetio sam golemi bijes i rekao sam si da nakon toga sigurno neću odustati,' dodao je bivši svjetski prvak, koji danas gotovo u svakoj prilici u javnosti nosi crvenu kapu kako bi njome sakrio svoje ožiljke na glavi zadobivene u nesreći.